Ponekad je dovoljno voljeti sebe, maziti sebe i uživati u sebi. Osjećati se dobro u svojoj koži. Posljedica će biti da ćete “sjajiti” i biti jako privlačni svojoj okolini.
Samo se sjetite ljudi za koje kažemo da jednostavno “blistaju” – to su npr. trudnice koje jako uživaju u svojoj trudnoći i uživaju u tome što su trudne. One se smješkaju same sebi i kad ih drugi ne gledaju – u biti im drugi nisu ni bitni – kao da imaju neki svoj vlastiti čarobni svijet. I svi odmah vide da su drugačije, ljepše, čak i kad im se još ne vidi trudnički trbuh.
Ili osobe koje su se “ubijale” tražeći partnera i nikako to nisu uspijevale. I onda nakon mukotrpne potrage nađu nekoga. I odjednom sad, kad im više nije stalo tražiti nekog drugog jer su sretne i lete na tom osjećaju sreće, oko njih pršte pozivi na kavu, traženje broja mobitela i slično. I tada su one u čudu – kako sad kad nikoga ne traže toliko ljudi pokazuje zanimanje za njih? Do jučer nije bilo nigdje nikoga.
Svi volimo provoditi vrijeme sa sretnim osobama, jer one nenamjerno dijele sreću i dobar osjećaj te svi želimo za sebe komadić toga.
I još nešto – gospodin savršeni ne postoji – kao ni gospođica savršena. Ako u svijet idete s vizijom tog savršenog muškarca – vrlo vjerojatno ćete ostati sami. To vam je kao kad tražite savršenu haljinu za neku prigodu – imate u glavi točnu sliku, dužinu, materijal, kroj – sve do najsitnijih detalja. I nakon sati i sati traženja vratite se kući praznih ruku, nezadovoljni, osjećajući grč u želucu. S haljinama je dobro što možemo naći super krojačicu koja će možda i uspjeti napraviti nešto barem približno slično toj našoj idealnoj slici..
Ipak nam je puno bolja situacija kad znamo da nam nešto treba za neku prigodu i nemamo stvarnu sliku što je to točno.. U dućane tada ulazimo otvorena srca i pojačane pažnje i zainteresiranosti. Time si povećavamo šanse da neće proći dugo dok nas ne “pokosi” ona prava koja nam je “legla” na prvi pogled. Isprobavate ih i onda u ogledalu ugledate neku koja vam najbolje pristaje. I to je ta – tek kad smo je vidjeli u našoj se glavi stvorila slika da je ona ta. Upravo u tom trenutku. ( Ovo je samo metafora – nije mi namjera uvrijediti muškarce uspoređujući ih s haljinama..)